Oproštajni paviljon Resnik..Farewell Pavilion Resnik

….

Oproštajni paviljon uz groblje Resnik, Zagreb

Farewell pavilion, Resnik cemetery

….

Mrtvačnica uz groblje i župnu crkvu u Resniku koncipirana je kao svijetleći paviljon lampaš u disperznom suburbanom krajoliku. Korištenjem univerzalno prihvatljivih sredstava (simbola) – svjetla kao materijala a svijeće kao motiva svjesno su izbjegnuti arhitektonski stereotipi poput monumentalnosti, uzvišenosti i dramatičnosti. Djelujući istovremeno na simboličkoj i pojavnoj razini stvoren je prostor za dostojanstveno odvijanje iznimno emotivnog događaja. Multiplikacijom osnovnog motiva – svijeće, stvara se usitnjeni uzorak (pattern) na perforiranoj metalnoj ovojnici. Usitnjen i umnožen do neprepoznatljivosti, ovaj uzorak promatran izdaleka ostavlja dojam apstraktne, neutralne čipke (nalik rezbarijama na tradicionalnoj drvenoj arhitekturi zagrebačke okolice).

Približavanjem i pažljivijim promatranjem osnovni elementi se počinju raspoznavati, djelujući poput mnoštva upaljenih svijeća. Formiranjem trijema oko svih zatvorenih prostora osnovnog sadržaja, stvara se prostor između, zona prelaska iz vanjskog (svakodnevnog) u unutrašnji, prostor bdijenja, sjećanja i ispraćaja pokojnika. Na simboličkoj razini, ovaj prostor sugerira i osnovni karakter paviljona – mjesto privremenog boravljenja između zemaljskog života i vječnog počivanja.

The mortuary next to the cemetery and parish church in Resnik is conceptualized as a glowing pavillion (lampaš) in a disperse suburban landscape. Architectual stereotypes such as monumentality, sublimity and drama are consciously and successfully avoided by utilising universally acceptible symbols – light as a material, and candles as a motive. Acting simultaneosly on a symbolic and manifestational level, a space suited for the dignifed course of an extremely emotional event is created.

A broken-down pattern on a perforated metal sheath is created by multiplying the fundamental motive – the candle. Deconstructed until unrecognizable, observed from afar, this pattern creates an illusion of an abstract, neutral lacing (like traditional wooden architecture carvings of Zagreb's outskirts). Coming closer, a careful observer can recognize fundamental elements, appearing like dozens of lit candles.

The construction of the porch around fundamental closed spaces enabled the creation of an in-between space, a transitional zone from an outside (everyday) space into an inside space, a space designated for wake, remembrance and farewell to the deceased. On a symbolic level, this space alludes the fundamental characteristic of the pavillion – a place of temporary stay between earthly and eternal life.

….